Podigao sam roletnu do pola prozora

i kroz to parče onoga napolju

videlo se par spratova solitera,

ravan krov zgrade i tv antene,

brdo u pozadini kao mrlja ili tamna fleka,

čuo sam kako moja mama kašlje,

škriputavo,

kiša i kapi na staklu,

uglavnom,

periferija.

Besposlen

čitao sam novine od pre dvanaest dana

i pripovetke Čehova.

Sve što sam mogao da uradim bilo je da

naslonim glavu na okvir prozora i

buljim u mokre točkove trolejbusa misleći

na dve to kao nešto prolazno.