Da li smo uvek svesni šta sa sobom nose velika obećanja? Znamo za velika očekivanja. Pomislmo da možemo da se nosimo sa tim očekivanjima i počnemo da srljamo u propast. Kako? Često se to pitam...
Život mi se promenio za 360 stepeni od kako sam rekla nekoliko potvrdnih odgovora. Sebi sam natovarila na leđa teret koji sam mislila da mogu da nosim. Stvar je u tome što živimo u zabludi da smo dovoljno jaki i sposobni, a kada uvidimo da nismo dovoljno dorasli zadatku. E, onda nemamo kud.
Pa kuda ćemo onda? Nema povratka nazad. Šta onda preostaje? Prihvatiti posledice svojih odluka ili jednostavno probati drugi put? Da li ga uopšte ima?





03/12/2012, 02:18
Cudno ali pronalazim sebe u svakoj tvojoj recenici .Koliko vidim ti si ocajna ili jednostavno imas smisla za pisanje a da to nije autobiografija
Ja sve sto pisem odnosi se licno na mene sve se to dogodili
27/11/2012, 23:29
Vrlo lepo rečeno da nismo svesni šta obećanja sa sobom povlače. Problem nastaje samo za one koji shvataju donekle težinu obećanja i težinu neodrživosti obećanja. Kod tih ljudi patnja nastaje odmah po shvatanju da nisu u stanju izvršiti obećanje. Kod onih drugih patnje nema sve dok im kosmički zakoni po principu uzroka i posledice patnju ne navuku na vrat.
Iskreno da kažem, draga dušo, malo se brinem za tebe pošto nekako sve okrećeš na bezizlaznost. Suština sveta ipak nije mračna, već pozitivna. Teškoće dodju i prodju. Uvek za problem postiji i rešenje .
Budi nam zdravo i dobro!
14/09/2012, 23:20
I onda vidimo da smo ipak dovoljno jaki i sposobni, jer nemamo izbora :)